Iza komplikovane istorijske dinamike odnosa između Srbije i Kosova, u evropskom kontekstu, treba pronaći rješenja koja će osigurati da prostor jugoistočne Evrope postane oblast gdje su prisutni razvoj i bezbjednost i u kom građanin može prosperirati bez obzira na nacionalni ili etnički identitet. Iako tehnički razgovori i pregovori nisu imali uspjeha u prošlosti, nastavljeni su ove godine i primjetno je koliko su važni u postizanju prethodnih sporazuma koji su olakšali ostvarivanje napretka na putu ka normalizaciji bilateralnih odnosa. U ovom trenutku, kada pažljivo posmatramo zemlje kandidate za članstvo u Evropskoj uniji, s obzirom na to da je Srbija kandidat, a Kosovo se smatra potencijalnim kandidatom, treba ohrabriti sporazume i rezolucije koje imaju cilj mir između Srbije i Kosova kako bi i Evropa bila snažnija i bolje konsolidovala strategiju bezbjednosti. Naime, Jugoistočna Evropa i naročito prostor Balkana oduvijek su predstavljali interesantnu geopolitičku oblast na kojoj su dominirali i nasilni sukobi i potencijal za razvoj u skladu sa evropskim normama.
Podsjetimo, Međunarodni sud pravde presudio je u korist Srbije proglasivši nezavisnost Kosova nezakonitom. Nakon te odluke podnijeta je rezolucija Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija i sve strane su odlučile da se započnu tehnički dijalog i pregovarački proces između Beograda i Prištine. Taj proces je jedan od glavnih znakova normalizacije odnosa nakon dužeg perioda trajanja političkih i vojnih sukoba na Balkanu. Ova vrsta pregovora može biti glavno uporište bezbjednosti i model za jugoistočnu oblast Evrope. Da bi se izbjegle napete situacije taj proces je održan u Briselu pod nadzorom pregovarača Evropske unije. Prva runda pregovora je održana 8. i 9. marta 2011, i prema mišljenju eksperata i imenovanih pregovarača obje strane, ocjenjena je kao konstruktivni dijalog koji pokazuje nadu da se mogu ostvariti miroljubiva kohabitacija i efektivna saradnja. Među temama obuhvaćenim ovim razgovorima bile su: matične knjige i mogućnost ostvarivanja ekonomske saradnje. Uspjeh tih pregovora odrazio se na izgradnju veoma dobrog nivoa povjerenja i jačanje diplomatskih odnosa. Tokom te runde pregovora pomenute su i druge teme, među kojima su telekomunikacioni sistemi, vazdušni saobraćaj i carinski pečati.
Druga runda pregovora je odložena do 28. marta 2011, a agenda je sadržala teme poput proizvodnje električne energije i mreža, slobode kretanja i učešća u regionalnim inicijativama. Strane su razgovarale i o pitanjima koja se tiču katastra (zemljišne knjige) i pojedinačnog registrovanja stanovništva. Ova druga faza pregovora je opet ukazala na činjenicu da diplomatija i rješavanje sukoba postupkom pregovaranja u okviru Evrope mogu da donesu pobjedu objema stranama koje u njemu učestvuju kao i Evropskoj uniji.
Treća runda tehničkih razgovora u okviru ovog pregovaračkog procesa održana je 15. aprila 2011. i imala je cilj pronalaženje naprednih rješenja za uslove u vezi sa slobodom kretanja između dvije države, sistemom registracije i međusobnim priznavanjem diploma. Smatra se da je ova runda pregovora pokazala napredan nivo kapaciteta za rješavanje problema, ignorisanje napetih odnosa između dvije strane i fokusiranje na tehnička rješenja za veliki broj konkretnih pitanja.
Četvrta runda ovog pregovaračkog procesa održana je 17. i 18. maja 2011. i tom prilikom zapažen je kapacitet delegacije Republike Kosovo da predlaže rješenja koja su u skladu i sa ustavom i sa principima evroatlantskih struktura. Teme sadržane u agendi bile su iste kao i one koje su predmet ranijih razgovora, ali je predložen nov način postupanja pored sugestija koje su dali predstavnici EU. Pristupilo se i diskusiji o komplikovanijim temama kao što je sudbina nestalih osoba. Delegacija Republike Kosovo je, takođe, pokrenula pitanje odštete i reparacije od strane Srba za uništavanje kulturološkog nasleđa. Može se ocijeniti da je u tom trenutku postojala optimistična atmosfera zbog sposobnosti obje strane da riješe svoje razlike diplomatskim putem, a ne sukobima.
Peta runda pregovora trebalo je da bude održana 14. i 15. juna 2011, ali je odložena i održana 2. jula 2011. Vjeruje se da je to najvažnija runda ovog pregovaračkog procesa jer je obilježilo potpisivanje Sporazuma o slobodi prekograničnog kretanja ljudi i vozila, razmjeni informacija u vezi sa matičnim knjigama kako bi Kosovo moglo da ih vodi samostalno i obje strane su potpisale Sporazum o međusobnom priznavanju diploma. Očigledno je da je ova runda pregovora bila važan korak ka stvaranju opuštene klime u tom dijelu Balkana. Potpisivanjem ovih bilateralnih sporazuma postignut je još veći nivo povjerenja između obje strane.
Nakon tog uspjeha, šesta runda pregovora trebalo je da uslijedi 20. i 21. jula 2011. Međutim, usled nekih nesporazuma u vezi sa prikazivanjem nacionalnih simbola Kosova tokom pregovora, ovi razgovori su odloženi za 2. septembar 2011. U toj fazi delegacije obje strane su potpisale Sporazum o carinskim pečatima i katastru. Još jedna važna tačka koja je pomenuta jeste uklanjanje embarga koje je Srbija uvela Kosovu kako bi se srpskim građanima omogućilo da trguju i posluju sa građanima Kosova. S tim u vezi primjećuje se da iako je ova runda pregovora započela neslaganjem, naposletku su potpisani važni dokumenti u skladu sa evropskim normama.
Sedma runda dijaloga između Srbije i Kosova trebalo je da se održi 28. septembra 2011, međutim delegacija Srbije je otkazala sastanak zbog zategnutih odnosa i nasilja na granici sjevernog Kosova, gdje je nekoliko vojnika NATO-a povrijeđeno u nasilnim incidentima.
(Autorka je magistarirala
informisanje i nacionalnu
bezbjednost)
Potvrda ranijih dogovora
Nastavak pregovaračkog procesa je uslijedio 27. januara 2016. kao pokušaj da se normalizuju bilateralni odnosi. Prvi novi korak bio je da se ponovo potvrde dogovori koji su ranije postignuti i predstavljene su nove teme pregovaračke agende. Ovaj korak je od suštinske važnosti za mirovni proces i implementaciju politika Evropske unije u ovom regionu.